Politički jelovnik

subota, 15.12.2007.

Riječ....dvije...

Već dosta dugo nisam pisala, ali evo, vraćam se! Kao da se u političkom životu baš ništa ne događa, ali ne, nije tako...hmhmh... tu se uvijek nešto kuha :) !

Izbori su bili pa prošli. Rezultati? Ah, ne bih baš puno komentirala jer u svim tim ''njihovim'' pregovorima najviše gubimo mi, sama zemlja koja čeka da se konačno nešto konkretno počne odvijati.

Hrvatska je na putu da postane ravnopravna članica u Europskoj uniji, a sve se više priča da bi se naši pregovori s Europom mogli zaustaviti zahvaljujući našim susjedima Slovencima i Tlijanima. Ključna riječ je ZERP iliti Zaštičeni ekokloško ribolovni pojas koji je Vlada najavila proglasiti 1.1.2008. te ga ravnopravno primijeniti na sve zemlje pa i na EU. Ali sad se tome protive Slovenija i Italija te nas prozivaju kako ne pošujemo jedan trilateralni sporazum koji smo zajedno s dotičnim članicama EU potpisali na jednoj sjednici 2004. godine. Koga god pitaš, iz slovenskog ili talijanskog tabora, svi se pozivaju na taj ''sporazumčić'' koji navodno govori o tome da niti jedna zemlja potpisnica neće jednostrano proglašavati ZERP. Već su dvije zemlje potpisnice, mislim da ih više nije potrebno imenovati, svoj ZERPić već proglasile, a sad ovoj Našoj Lijepoj to nedaju. I Europa se također time brani, Vincent Degert je rekao kako će se, proglasi li ZERP, sumnjati u vjerodostojnost Hrvatske i to će usporiti njen put ka EU. Vjerodostojnost! Koje li riječi! A to što smo mala zemlja, to što je more naše najveće blago koje želimo i moramo sačuvati (od ilegalnog iskorištavanja, kriminala itd...) , to nitko ne pita. Čini mi se kao da je u našem interesu samo da ispunjavamo ono što nam nalaže EU kako bismo što prije postali njena članica, na uštrb samih sebe. Zašto bismo zbog jednog cilja zanemaivali sigurnost, stabilnost i zaštitu onoga što nam pripada? Nije li jedna od najvećih vrlina to da se dobra i bogatstva zaštite i čuvaju, koriste na najbolji mogući način? Bez obzira što su Slovenija i Italija članice EU, one nisu svete i potpuno bezopasne. Kriminalaca postoji i u jednoj i u drugoj. Nije mi jasno, zbog čega to Slovenci toliko inzistiraju da Hrvatska ne primjeni taj ZERP? Što im to toliko šteti. Mislim da svaka zemlja ima pravo da zaštiti svoj teritorij, tako dokazuje da se brine .

Nije mi jasno što ''oni'' žele. Zar žele da Hrvatska prestane funkcionirati kao samostalna država prije nego što uđe u EU? Sve dok nismo u EU, dok smo još sami za sebe moramo tako i djelovati. Ako ''oni'' žele da budemo neodgovorni onda nam ne trebaju. Zato sam izričito za to da se ZERP 1.1.2008. proglasi. A tko će to učiniti?

To je već novo pitanje. Čini mi se nekako, kao da naši političari izbjegavaju tu odgovornost pa odugovlače s tim pregovorima nebi li izbjegli taj 1.1. Ali on je sve bliže...

15.12.2007. u 16:55 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 22.11.2007.

Crveni i Crni

Ostala su još samo dva dana do konačne odluke građana - nas, malih Hrvata koji jednom u čtiri godine dobijemo to pravo da odlučimo tko će odlučivati. Još će nas samo sutra obasjavati velike glave na jumbo plakatima, još samo sutra će Niko i Jadranka pozivati : ''E baš zato... E baš zato...'' Onda nam slijedi subotnja šutnja, malo mira i tišine, da bismo konačno; hladnih glava, mirno i odlučno, dubokoumno razmislili što ćemo s tog jelovnika - stranaka lijevih i desnih, nezavisnih kandidata, koalicija velikih i malih - zaokružiti, izabrati, odlučiti. Težak je to i naporan posao... Ma da, ali zato su tu svih ovih dana bili naši mediji; TV, radio, tisak, internet, letci, plakati - svi su se oni predano uključili da nam pomognu, jer stvarno nije lako.

Recimo danas! Mislav Bago i Dijana Čuljak Šelebaj ugostili su u svojoj predizbornoj emisiji na HTV-u 2, predstavnike nositelja izbornih lista za 1. izbornu jedinicu, odnosno Zagreb i okolicu. Trebalo je to biti sučeljavanje kandidata o aktualnim političkim temama, ali mic po mic, lagano se pretvorilo u vječno pitanje jugoslavenskog prostora: Partizani ili Ustaše?! Iako Bago i Čuljakica ni u jednom trenutku nisu spomenuli 2. svjetski rat, niti postavili pitanje vezano uz bivšu Jugoslaviju, gosti su se najednom našli u burnoj diskusiji koju će očito još mnoge generacije vući na svojim leđima. Tko je stvorio Hrvatsku? Neki tvrde da Lijepe naše nebi bilo bez Antifašističke borbe (to su oni Crveni), drugi kažu da je ta borba stvorila Jugoslaviju, a nikako Hrvatsku (to su oni Crni). Jedni brane Tita, drugi kažu da je bio najveći zločinac u povijesti ovih prostora. A parlamentarni su izbori pred vratima....2007. je godina....Europska unija, NATO, unutarnja i vanjska politika, korupcija i kriminal čekaju....a o njima nitko ništa.... Dobro je reagirao jedan kandidat (nažalost se ne mogu sjetit koji) rekavši kako su koljevke fašizma, Njemačka i Italija, davno zatvorile tu temu i kako se okreću budućnosti, pa i da se poslužim onom HDZ-ovskom : ''Idu dalje'', jedino se još kod nas povlače ta pitanja i nikako da ostanu iza nas.

Naš je narod podjeljen na Crvene i Crne. To je onaj glavni problem na ovim prostorima; naši nas mrtvi djedovi iz grobova povlače za sobom, svak na svoju stranu. Ne govorim da prošlost treba zaboraviti, da sve žrtve nisu vrijedne spomena, naprotiv prošlošću se treba ponositi, ali ne dozvoliti da nas sputava. Jednino tako zaista možemo krenuti dalje! Zaboraviti se ne može, zaboraviti je teško, zaboraviti se i ne treba, ali se na žaljenju i srdžbi ništa ne može sagraditi. Iz godine u godinu, iz dana u dan Hrvatska vodi rat sama sa sobom. Taj je rat besmislen, kao i svaki drugi. Rat je to između onih koji su potomci Partizana i između onih koji su potomci Ustaša. Onih koji su profitirali za vrijeme Jugoslavije i onih kojima tada nije bilo dozvoljeno ni da pisnu. Ni jedni ni drugi nisu nevini, ni jedni ni drugi nisu krivi. Vrijeme je da ratovi postanu i ostanu prošlost, Crveni i Crni počnu živjeti u miru, svak sa svojom prošlošću, a zajedničkom, boljom budućnošću.

Mnogi će reći da Hrvati to ne mogu. To nije točno. Hrvati mogu biti složni. Već sam sama rekla da sport i politiku ne treba miješati, ali opravdano miješati....hm. Reći ću i to; kako smo složni na stadionima, kako je veliko bilo hrvatsko srce kad je sinoć naša nogometna reprezentacija veličanstveno svladala englesku. Današnje novinske naslovnice pune su Bilića i naših vatrenih! Večernjak piše: ''FRAJERI!'' , Vjesnik piše: ''POBJEDA!'', 24 sata: ''ČUDESNO'', a Jutarnji list : ''OVO JE HRVATSKA'' Kladim se da se svaki Hrvat, bio on Crveni ili Crni jednako osjećao vidjevši, ako ne utakmicu i golove, onda barem te naslovnice. Hrvati mogu. Mogu protiv velikih Engleza, mogu protiv Njemaca i Talijana. NAROD TO MOŽE! Politika je opasna borba, ali bi ta borba trebala biti usmjerena na samo jedno: NAPREDAK, POBJEDU NARODA, LJUDI koji čine ovu zemlju.

Mi bismo, na izborima, samo trebali odabrati na koji način bismo do tog napretka došli i to preko razrađenih planova i programa, konkretnih rješenja: ekonomskih, političkih, znanstvenih zakljulčaka visoko obrazovanih stručnjaka, a ne da za nekoga glasamo zato što ide ili nejde u crkvu, zato štu mu je djed bio u Partizanima ili Ustašama.... Ima i razno raznih drugih kriterija da ni na spominjem ( kako su neki mmoji kolege nedavno zaključili: ''Zoki is hot, Ivo is not!'' i sl.)... Kada napokon spoznamo da je došlo naše vrijeme, vrijeme Hrvatske, kada se napokon prestanu voditi rasprave oko toga tko ju je stvarao i počnu voditi one kako da ona opstane i ojača to će tada biti naša pobjeda, TO će biti HRVATSKA. Tada će ljudi biti motiviraniji i spremniji izaći na izbore da biraju pametan plan i program, a ne lica, slogane ili duhove prošlosti koje nikako da pustimo da isčeznu.

22.11.2007. u 23:30 • 12 Komentara • Print • #

utorak, 13.11.2007.

Neka pati koga smeta...

Pa mislim stvarno...

Niko Kovač, kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije, odlučio je zaviriti u taj veliki politički svijet pa tako sad komentira hrvatski Ustav kroz pogled jednog vrhunskog sportaša. Ovih je dana glavna faca u medijima; pojavljuje se u dnevnim novinama, gostovao je jučer kod Hrge u 10 do 8 na Novoj tv i sve to nema veze s njegovim nogometnim postignućima već isključivo, kao i sve ostalo u ovoj zemlji, ima veze s izborima. U HDZ-ovom promidžbenom spotu pojavljuje se naš Niko,u civilu, govori o dijaspori i dr. Sanaderu, jasno i glasno se opredjeluje za HDZ . ( Pogledajte sami ... Niko za HDZ ) Naravno, konkurencija je oštro napala ovakvu vrstu oglašavanja, kao i svaki drugi kampanjski potez vladajuće stranke, no bez obzira na to postavlja se pitanje: Što to Vlada misli o svom narodu, o biračima?

Jesu li ljudi toliko nesposobni misliti svojom glavom da im sportaši ili bilokoje druge zvijezde moraju reći za koga da glasuju? Hoće li netko glasati za HDZ samo zato što tako glasa njegov idol? Kakvu nam to poruku šalje ovaj spot?

Stvari su jasne; Niko Kovač je čovjek, Niko Kovač je birač, ima pravo glasati za koga hoće isto kao i ja, isto kao bilokoji građanin. Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Niko je izuzetan sportaš, ali njegova mišljenja o politici uopče me ne zanimaju. Mislim da je HDZ ipak malo podcijenio građane, ako misli da će ljudi glasati za nj ako im tako kaže Niko Kovač. Naime, zašto bi Niko znao više o politici od mene? Takvo si pitanje postavlja razuman birač. Pitanje je sad kakve to birače HDZ želi pridobiti ovim spotom?

No, nije samo Niko taj koji je uplovio u političke vode s neke posebne strane. Slične spotove, za HDZ, snimili su Goran Ivanišević, Ivano Balić, Petar Metličić, Mile Smodlaka, Stipe Drviš... Iskusnih li političkih mišljenja: ''Ja volim pobjeđivat! A ja ne volim gubit!'' kažu rukometaši. :))) Svaka im čast, ali u nekoj drugoj rubrici (npr. sport!).

A naš Dinamo, jao njega bi sad svi! Umjesto ZG u SRCU, sad su napisali HDZ u SRCU. Što reći o takvoj reklami? HDZ kao da ne zna da postoji Torcida? Jer ako je HDZ u srcu Dinama onda je i Dinamo u srcu HDZ-a! Kad bi građani na birališta izlazili s takvim kriterijima, HDZ bi izgubio glasove cijele Dalmacije. Tko tu uopče razmišlja?

Vidljivo je kako se cijeli sustav komercijalizira. Vodi se jedna velika bitka u kojoj malo tko cijeni prave vrijednosti. Ovakvim se potezima pokazuje kako kriteriji birača nikome nisu važni. Važna je samo dobit, pobjeda.

13.11.2007. u 12:48 • 1 Komentara • Print • #

četvrtak, 08.11.2007.

Na Trgu bana Jelačića

U samom središtu Zagreba uvijek se nešto događa, pa kako onda nebi i u vrijeme predizborne kampanje. Trg je uvijek pun ljudi, ovoga puta oni nisu samo obični građani već biračko tijelo čiji se glas nastoji pridobiti.

Neke političke stranke smjestile su svoje štandove oko ''sata''. Tu je plavi štand HDZ-a ukrašen plavim balonima, sve u stilu plavog srca glavnog grada Lijepe naše. Tik do njega crveni se SDP-ov šatorčić. SDP-ovci zaustavljaju građane i dijele im ''Glasački list'' odnosno - Vodič kroz kampanju. Na naslovnici Vodiča - osmjesi Zorana Milanovića i Ljube Jurčića veselo uzdignutih ruku. Iznad njihovih glava naslov: ''Pojedinac može mnogo, tim može sve!'' Taj isti Tim svojim prehlađenim potencijalnim glasačima dijeli crvene minijaturne paketiće papirnatih maramica.
I dok tako šećete Trgom nabasate na malo manji štand HNS-ovaca s velikom glavom Vesne Pusić.
A onda malo zastanete jer se iz daljine čuje glas koji poziva sve građane Hrvatske metropole od Podsuseda, Gajnica, Vrapča do Maksimira, Dubrave, Borongaja, od istoka do zapada, od sjevera do juga, da podrže svoj Dinamo u večerašnjoj utakmici. Glas dopire iz nekog čudnovatog vozila na četiri kotača koje, začudo, ima dozvolu kretanja Trgom bana Jelačića! A taj glas nam je poznat...pa to je nezavisni kandidat Slaven Letica! :))) Kao i uvijek u svom stilu.

Ove godine Božić će kasnije u grad. Nekako smo već navikli da se nakon blagdana Svih svetih cijeli grad oblači u lampice, svi su izlozi ukrašeni papirnatim pahuljicama, čizmicama, snjegovićima, a po centru vozi vlakić Djeda Mraza. Ovoga puta sve se to malo pomiče, jer središtem grada vozi autić Slavena Letice.

Sve to promatraš, onako sa strane i pomisliš...Ajme kako je lijepo živjeti u Zagrebu! :)

08.11.2007. u 23:50 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 07.11.2007.

Krećemo!

Prije četiri dana službeno je krenula predizborna kampanja. Usporedno s njom kreće i ovaj blog.

Parlamentarni izbori koji će se održati za nekih petnaestak dana, točnije 25. studenog, glavna su tema medija u Hrvatskoj. Tko će pobijediti? Što kažu ankete? Kakav je čiji reklamni spot? Tko koga kopira? Kakvi se slogani koriste? To su pitanja koja su, izgleda, zanimljivija od samih političkih programa koje stranke nude. Ne bi li trebalo biti važnije da se građanima predstave strategije, konkretna rješenja nekih problema? Na kraju krajeva, nakon izbora, ostat će upravo problemi. Ostat će država koju treba voditi, ostat će građani puni očekivanja.

07.11.2007. u 21:57 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.